Kada smo došli u Novi Pazar, u prisutvu Sefe Reisa i moje malenkosti, pred našim očima su pružile ruku pomirenja dvije navijačke skupine, za koje smo znali da između njih vlada određeni animozitet. Dobili smo obećanje da više neće biti nikakvih sukoba.

Kada sam čuo za jučerašnje sukobe koji su izbili prije utakmice u Novom Pazaru, i kada sam vidio kadrove sa stadiona u kojima se vidi zapaljeni transparent, toliko sam bio tužan kao da sam izgubio člana svoje porodice.

U čemu se ne mogu složiti ljudi istoga porijekla, ljudi koji žive u istom gradu, udišu isti zrak, piju istu vodu i bore se protiv zajedničkog neprijatelja? U trenucima kada bi se trebali ujediniti i zajedničkim snagama boriti protiv ljudi koji pale bosanske i sandžačke zastave, ti ljudi se sukobljavaju međusobno.

Zahvaljujući nama, zahvaljujući bratsvu sklopljenom sa Fenerbahčeom, grad Novi Pazar, FK Novi Pazar i navijačke skupine iz Novog Pazara napravili su promociju i reklamu koju nikada neće moći ponoviti. Zahvaljujući nama, cijeli svijet je čuo za Novi Pazar, svugdje se priča o našem bratstvu. Međutim, mnogo su nas povrijedili jučerašnji događaji. 

Nakon što su izbili jučerašnji sukobi, telefon mi ne prestaje zvoniti. Stižu mailovi, poruke... Svi koji su čuli za sukob pitaju me šta se to dešava u Pazaru. Šta da odgovorim tim ljudima. Sramota! Udara li brat na brata?! Pali li brat bratu transparent?! Treba li se hvaliti tim činom?!

Sjećate li se da su navijači Partizana zapalili tursku zastavu kada smo mi došli u Novi Pazar. Nije li to isto kao jučerašnje paljenje transparenta?!

Želio bih napomenuti i sljedeće: Za ljude u Turskoj, za navijače Fenerbahčea, ime navijačke skupine nema nikakvo značenje. Torcida Sandžak, Ekstremi, Ultra Azzuro... Nevažno... Za nas je važan grad Novi Pazar i FK Novi Pazar.

Mnogo smo tužni! Stidimo se! Osramotili ste nas!

Allahimanet,
Ferhat Eren.